Selo Borgund se nalazi na nadmorskoj visini od oko 400 m, duž reke Lerdalselvi (Lærdalselvi), okruženo je visokim planinama i dovoljno je malo i zabačeno da
samo po sebi, bez obzira na lepu prirodu koja ga okružuje, ne bi uopšte privlačilo ikoga osim svojih malobrojnih stanovnika i njihovih prijatelja i rođaka. Ali,... ovde se nalazi izuzetno lepa i značajna Drvena crkva u Borgundu i ona je jedno od nezaobilaznih mesta za sve koji žele da posete unutrašnjost Norveške.
Drvena crkva u Borgundu
Evo i karte koja pokazuje gde se ova crkva nalazi i kuda sam ja sve išla tokom ovog svog putovanja po Norveškoj koje je obuhvatalo par dana u Oslu (peške) i intenzivno pokretanje po južnim delovima zemlje (rentiranim kolima).
Već sam ranije pominjala grupu malobrojnih starinskih drvenih crkava koje se nazivaju Stavkirke ili Stavkyrke, a to bi otprilike bilo direk-crkva (stav je norveška reč za drvene noseće stubove, a meni se čini da bi zgodan prevod bio „direk“). Ove crkve su građene tokom Srednjeg veka po čitavoj severnoj Evropi, najstarije čak pre oko 800 godina, ali se sada uglavnom mogu videti u Norveškoj.
Pretpostavlja se da su ove crkve gradile grupe putujućih i veoma veštih zanatlija koji su bili specijalizovani za izuzetno zahtevne graditeljske izazove. Oni su sasvim jasno poznavali mogućnosti i ograničenja prilikom gradnje od drvetom. Drvena građa je obrađivana uz upotrebu malog broja jednostavnih alatki, ali uz korišćenje najboljih materijala koji su mogli da se obezbede, pa su tako ove drvene crkve uspele da odole vekovima ispunjenim vremenskim promenama – kiši, snegu i ledu, vetru i suncu.
Ovakve crkve su građene u periodu od oko 200 godina – uglavnom od prve polovine XII veka do 1349. godine kada je i u Norvešku stigla čuvena pošast Srednjeg veka – pandemija kuge koja je poznata pod nazivom Crna smrt. Procenjuje se da je za dve godine u Norveškoj od kuge umrlo skoro dve trećine stanovnika i to je sa jedne strane dovelo do propadanja čitave države koja je do tada bila nezavisna, da bi nakon pandemije postala danska provincija što se nastavilo i narednih 400 godina. S druge strane, to je zaustavilo i običaj izgradnje drvenih crkava.
Nekada je bilo preko 1000 ovakvih crkava, ali su one vremenom nestajale iz raznih razloga. S jedne strane su bile srazmerno male. Veliki problem je nastao jer je broj stanovnika počeo da raste, a polovinom XIX veka je donesen neki zakon po kojem crkva mora da bude dovoljno velika da barem 30% lokalnog stanovništva može unutra da stane. S druge strane su one bile i prilično mračne, a takođe i veoma hladne, tako da je stanovništvo sasvim bilo zadovoljno da se naprave modernije crkve koje ne bi imale ovakve probleme. U periodu od 1851. do 1890. godine mnoge stare drvene crkve su porušene ili prodate. Velika drvena debla su često iskorišćena prilikom izgradnje drugih objekata, ali su na svu sreću neke i sačuvane. Jedna je čak prodata na aukciji, pa je poslata u Berlin da bi na kraju završila u mestu Karpač, u Poljskoj – Drvena crkva Vang!
Sve u svemu, danas ih u Norveškoj ima 28 koje su sačuvane i za to možemo da zahvalimo činjenici da se to obično desilo u selima koja jednostavno nisu mogla sebi da priušte da izgrade novu crkvu. Većina njih su prilično jednostavne i u izgradnji i u dekoraciji, ali neke od njih imaju veoma razvijen oblik i složene ukrase obično u vidu duboreza.
Osim toga, većina od ovih 28 crkava su rekonstruisane ili dograđene, uz samo mali deo originalne građevine koji je preživeo, pa su u izvesnoj meri i izgubile svoj izgled „prave“ direk-crkve. Međutim, Drvena crkva u Borgundu je preživela vekove na najbolji način, bez bilo kakvih većih izmena.
Drvena crkva u Borgundu
Značajan problem prilikom posete ovim crkvama danas predstavlja činjenica da su one otvorene samo „sezonski“. Naime, koliko sam shvatila, zbog potrebe da se očuvaju, pa zato nije dobro da se greju, a zimi je u njima previše hladno, one su veći deo godine zatvorene i otvorene su za posete samo leti. Već od početka maja su praktično sve ove crkve otvorene, ali u drugoj polovini aprila, kada sam ja ovde putovala, tek poneka. Jedna od njih je i Drvena crkva u Borgundu. Ipak, ona ima i svoje „radno vreme“, tj, bila je otvorena do 5 popodne i to je bio glavni razlog zašto sam ja žurila nakon što sam preuzela kola na aerodromu u Oslu. Na svu sreću, uspela sam da usput posetim jedno značajno mesto, a i često sam se na kratko zaustavljala da bih snimila predele kroz koje sam prolazila, tako da nisam imala utisak da sam bilo šta propustila, a ipak sam ovde stigla na vreme. Doduše, nekih 40-ak minuta pre zatvaranja.
Kola sam ostavila na parkingu kod Centra za posetioce gde se kupuje i ulaznica, a odatle sam krenula sa jednim divnim, ljubaznim mladim čovekom koji mi je bio vodič. U ovom trenutku sam bila jedini posetilac i to je možda čitavo iskustvo učinilo još uzvišenijim.
Odmah da kažem da je ovaj mladić meni ispričao puno detalja, ali sam ja bila toliko uzbuđena da sam ovde uspela da stignem da sam na kraju imala utisak da ništa nisam zapamtila. S druge strane, mislim da ni preveliko detaljisanje sa moje strane ne bi bilo prikladno.
U svakom slučaju, prvo smo došli do drvenog zvonika.
Zvonik kod Drvene crkva u Borgundu
U pitanju je slobodno stojeći drveni zvonik koji je napravljen uz korišćenje iste tehnike kao i crkva – a to je zasnovano na upotrebi glavnih nosećih stubova. Zvonik je najverovatnije podignut polovinom XIII veka i to je jedini preostali slobodno stojeći drveni zvonik u Norveškoj podignut pomoću tih „direka“. Da bi se građevina zaštitila, krajem XX veka je urađena drvena obloga zidova sa spoljašnje strane. Naravno, morala sam malo da zavirim i unutra.
Zvonik kod Drvene crkva u Borgundu
A što se tiče Drvene crkva u Borgundu, ona je okružena lokalnim grobljem, ali bez obzira na to apsolutno je – čarobna.
Drvena crkva u Borgundu
Ja sam je pažljivo i koncentrisano posmatrala, snimala i foto-aparatom i mobilnim telefonom, slušala svog vodiča i njegovu priču o crkvi, ali sam na kraju takođe imala utisak i da ništa nisam dovoljno dobro videla ili zagledala. Ipak, mislim da je to samo varka u mojoj glavi. Na osnovu broja slika koje slede, a one su tek delić onoga što sam snimila (i svakako videla), mislim da sam sasvim dobro obišla ovu prelepu crkvu.
Drvena crkva u Borgundu
Izgradnja crkve je započela krajem XII veka, 1180. godine, i tada je hrišćanstvo u Norveškoj bilo u začetku. Crkve su po ostatku Evrope uglavnom građene od kamena, a ima takvih i ovde, ali je u seoskim sredinama Norveške glavni materijal ipak bio drvo. Uostalom, to se vidi i po kućama u kojima su ljudi živeli ili ih koristili na svojim imanjima.
Vešti neimari su podizali ove crkve primenjujući neke detalje preuzete iz primera kamenih objekata iz Evrope i kombinujući to sa svojom lokalnom tradicijom i motivima.
Ti tradicionalni elementi, između ostalog, obuhvataju i krov od šindre, kao i zmajeve glave koje „vire“ sa krajeva slemena krovova.
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Direk-crkve su obično podizane na mestima gde su prethodno postojale takođe drvene crkve u kojima su noseći stubovi bili postavljani direktno u zemlju. Kada bi ti stubovi počeli da trunu, čitava crkva je morala da se sruši. Zato su ljudi krenuli da prave masivne ramove od greda koje su onda uzdizali iznad zemlje i postavljali na kamene temelje. Takvi objekti su mogli značajno duže da traju. Primer ovog načina izgradnje može jasno da se vidi na jednoj fotografiji kuće koju sam snimila u Norveškom muzeju kulturne istorije (videti: https://www.svudapodji.com/norveska-2/). Drvena crkva u Borgundu je takođe postavljena na takav ram, ali se on ne vidi jasno. Bilo kako bilo, temelj je svakako od kamena, pa to takođe objašnjava dugovečnost i ove crkve i ostalih drvenih crkava, jer drvo nije u kontaktu sa zemljom, pa zato ni ne truli.
Drvena crkva u Borgundu i okolina
Još jedan detalj objašnjava trajanje Drvene crkve u Borgundu, a to je činjenica da je crkva spolja prekrivena zaštitnim slojem katrana dobijenog od borova, pa otud i tamna boja crkve.
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Sada sam bila spremna da uđem unutra, ali prvo treba obratiti pažnju na ulazna vrata.
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Glavna vrata na zapadnoj strani crkve imaju bogato ukrašeni okvir sa floralnim motivima, zmijama i bićima koja liče na zmajeve, ali i sama vrata imaju zanimljive delove, poput, takođe dekorativnih, metalnih elemenata.
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Što se tiče okvira, vodič je sa sobom imao baterijsku lampu, pa je povremeno osvetljavao delove o kojima je pričao. Negde na sledećim fotografijama vešto i stručno oko može da razazna i te prethodno pomenute zmije i zmajeve, ali i bez ulaženja u takve detalje, jasno je da je ovo delo vrhunskih majstora za duborez.
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Zatim je došlo i vreme da se uđe u crkvu.
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Ipak, prvo da još nešto pomenem u vezi sa vratima i metalnim delovima na njima.
U vreme kada su se ove crkve gradile, drvene građe je bilo na sve strane, a bogme ima i dosta kamenja. Ono što je bila relativna retkost je – metal. Negde sam čitala da je upravo veličina ovih ukrasnih metalnih delova na vratima, poput zvekira i ključaonice, bio pokazatelj dobrog finansijskog stanja onih koji su podizali dati objekat.
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Unutrašnjost crkve je, naravno, sva od drveta.
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Kada se krov iznad broda crkve gleda iznutra, on liči na naopačke postavljen (vikingški) brod sa rebrima. Ovo ni ne čudi. Ljudi su ovde odvajkada znali kako da grade koristeći drvo, a to potvrđuju i preživeli vikingški brodovi. Nisu Vikinzi slučajno bili u stanju da plove preko Atlantika i jednostavno se veština izgradnje čvrstih i pouzdanih brodova prenela na izgradnju crkava.
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Ova vrsta građevinskog objekta je dobila svoje ime (direk-crkva) po visokim glavnim stubovima koji formiraju okvir središnjeg prostora, a povezani su poprečnim gredama. Polukružni lukovi su pravljeni od jakih, prirodno zakrivljenih delova drveta između debla i korenja.
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Na prethodnoj slici se u donjem redu, iza lukova levo i desno u odnosu na središnji mogu videti nekakva „lica“. U pitanju je ukras koji je urađen na vrhu datog pilastra – jedan je antropomorfan, dok drugi prikazuje glavu mačke.
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Ukrasi na vrhu se mogu videti i u slučaju „direka“ tj, nosećih drvenih stubova. Ovo može da se uoči na sledećoj fotografiji koja prikazuje bočnu stranu broda crkve.
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Na prethodnoj fotografiji mogu da se vide i maleni otvori koji su unutra puštali svetlost, ali to ne bi bilo dovoljno da se primete neki detalji. Vrh fotografije je osvetljen baterijskom lampom mog vodiča, sa desne strane dolazi svetlost kroz prozor iznad prednjih vrata, dok je luk u donjem delu slike osvetljen zahvaljujući činjenici da su bila otvorena i bočna, južna vrata. Evo tih južnih vrata na sledećoj slici:
Drvena crkva u Borgundu, detalj
A evo i prednjih vrata viđenih iznutra i prozora iznad njih.
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Otvorena vrata su svakako obezbeđivala izvesnu količinu svetlosti da se bolje vide neki detalji poput poda crkve. Naime, pod srednjevekovne crkve je bio postavljen na taj drveni okvir i veći deo toga je preživeo, ali je preko vremenom stavljen novi pod da bi se zaštitio original.
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Ranije je bilo uobičajeno da se mrtvi sahranjuju ispod poda crkve, ali je ova praksa zabranjena početkom XIX veka, između ostalog i zbog neprijatnog mirisa koji se odatle širio. S druge strane mi je zanimljivo da kasnije pročitam da su mrtvorođene bebe i bebe koje su umrle pre nego što su krštene i dalje sahranjivane ispod poda crkve, u malenim kovčezima, čak i u skorije vreme. Glavni razlog za to je da nije dozvoljeno da se nekršteni sahranjuju u porti gde je i lokalno groblje.
Ali da se vratim na svetlije teme – recimo, lepo osvetljene elemente sa ljupkim dijagonalnim krstastim ukrućenjem koji se zovu po Sv. Andreji Prvozvanom – Andrejin krst. Uzgred, ova vrsta krsta je nazvana po Sv. Andreji koga su razapeli na krstu u obliku slova X. Zapravo je to grčki krst okrenut za 45 stepeni. Eto, opet se svetlo smenjuje sa mračnim; valjda je to tako neizbežno u životu.
Drvena crkva u Borgundu, detalj
A sada da se malo pozabavim i oltarskim prostorom, tj, oltarskom apsidom kojoj može samo malo da se približi.
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Za početak, ispred apside se sa desne strane nalazi propovedaonica iz 1550-70. godine. Ona je ovde podignuta nakon što se protestantizam proširio po Norveškoj. U vreme kada je vladalo katoličanstvo (pre 1537. godine), propovedaonice nije bilo.
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Iza propovedaonice je i onaj stub sa glavom mačke na vrhu. Evo ga ponovo:
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Sada sam konačno obratila pažnju na oltarski prostor. Tu se u prednjem delu nalazi prezviterijum, a iza je polukružna apsida.
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Na sredini, ali u dnu prezviterijuma nalazi se srednjevekovni kameni oltar, na kojem je oltarska slika koja je urađena 1654. godine i prikazuje Hristovo raspeće.
Levo od oltara, na zidu, nalazi se ormarić iz 1550-70. godine koji je namenjen da se tu čuvaju sasudi.
Ipak, meni najzanimljiviji detalj koji se vidi na prethodnoj slici je mali otvor u zidu na desnoj strani. To je nekakva vrsta prozorčića i pretpostavlja se da je ovde postavljen da bi čovek mogao da se pomoli čak i kada je crkva zatvorena.
Na narednim fotografijama se i dalje vidi oltarski prostor, ali bilo zato što je naglasak na nekim detaljima. Na slici gde je oltar osvetljen baterijskom lampom mog vodiča, sasvim se lepo na desnoj strani vide i otvoren prozor za molitve i vrata kojima može da se direktno uđe u prezviterijum.
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Drvena crkva u Borgundu, detalj
I još jedan detalj iz unutrašnjeg prostora crkve. Pretpostavlja se da je u prošlosti ovde bilo i umetničkih crkvenih detalja poput bojenih skulptura, ali i naslikanih biblijskih scena ili scena koje se odnose na život Sv. Olafa. Danas toga više nema, osim što mi je vodič skrenuo pažnju i osvetlio jedan deo zida na kojem i dalje mogu da se vide neki naslikani ornamenti.
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Sada sam obišla i krug oko crkve, ali tako što sam pratila spoljašnju galeriju koja se pruža oko broda crkve, ali sve to zajedno čini jedinstveni objekat. U pitanju je nekakva vrsta ophodnog prolaza čija je funkcija da zaštiti spoljašnje zidove tela crkve i ulaze, a takođe tu ljudi mogu i da se sklone kada je loše vreme.
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Osim ulaza na zapadnoj strani, već sam pominjala i južni ulaz koji je takođe dekorisan, mada manje od glavnog ulaza.
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Ipak, i ovde postoji posebno zanimljiv detalj, a to su životinjske glave koje se nalaze na dnu bočnih stubova koji krase ulaz.
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Ponovo sam prošetala po ophodnom prolazu, pa i ušla u crkvu i snimila to iskustvo, a onda sam izašla iz crkve i ponovo je sa divljenjem posmatrala i u celini, i neke njene detalje.
Drvena crkva u Borgundu
Drvena crkva u Borgundu, detalj
Drvena crkva u Borgundu, detalj
A onda sam se malo popela uzbrdo, da bih sa visine mogla da nastavim da se divim ovom graditeljskom remek-delu. Bila sam apsolutno oduševljena i ispunjena zadovoljstvom, a to se vidi i na selfijima koje sam ovde napravila.
Drvena crkva u Borgundu
Selfi kod Drvene crkve u Borgundu
Selfi kod Drvene crkve u Borgundu
Takođe sam snimila i panoramsku fotografiju gde se vide i Direk-crkva u Borgundu i njen zvonik, ali se nazire na desnoj strani i deo nove crkve u Borgundu koja je podignuta 1868. godine. Tamo na kraju nisam ni išla.
Kompleks Drvene crkve u Borgundu
Dok sam završila sa ovim fotografisanjem pojavilo se još par posetilaca, a moj vodič je na kraju ostao sa njima. Ipak, na svu sreću smo nas dvoje, u međuvremenu, pričali i o mojim planovima za naredni dan, pa sam mu rekla da želim da odem do Urneške drvene crkve, a pošto je to podrazumevalo i korišćenje trajekta, on mi je dao izvanredne informacije koje su mi sutradan mnogo pomogle.
Ja sam sada lagano krenula na Centru za posetioce gde se nalazi i mali prigodan muzej, a tamo su mi bila parkirana i kola.
Okolina Drvene crkve u Borgundu
Ipak, i dalje sam se često osvrtala i bilo mi je gotovo teško da se odvojim od ovakve lepote.
Drvena crkva u Borgundu
Drvena crkva u Borgundu
Posle posete muzeju, sela sam u kola i izuzetno zadovoljna nastavila dalje svoje putovanje po Norveškoj.