Iz nekog nejasnog razloga nisam bila u formi i u nekom baš uzvišenom raspoloženju onog jutra kada sam iz Ao Nanga išla na jednodnevni izlet. Dođe tako čoveku. Ali, bila sam ispred hotela u zakazano vreme i uskoro je kombi došao da me pokupi. Uz put je pokupio još putnika, pa smo se svi zajedno uputili ka pristaništu Surakul odakle kreću izletnički tradicionalni dugi brodovi, a koje je od Ao Nanga udaljeno oko 100 km. Uz put sam često viđala krečnjačke formacije po kojima je ovaj deo Tajlanda poznat.
Na putu od Ao Nanga do pristaništa Surakul
Put je praktično išao sa istočne i severne strane oko velikog zaliva u Andamanskom moru koji je smešten između velikog ostrva Ko Puket na zapadu i Malajskog poluostrva na istoku. Ovaj zaliv se naziva Pang Nga, a jedan njegov deo, severozapadni, je Nacionalni park Ao Pang Nga.
Park koji zahvata površinu od oko 400 kv. km je pre svega poznat po brojnim krečnjačkim ostrvima koja često imaju oblik tornja, gotovo vertikalnih stranica. Dakle, to je samo nastavak onih krečnjačkih formacija koje se mogu videti i na kopnu, a što sam snimila na prethodnoj slici. Jedno od najpopularnijih ostrva za posetu je Kao Ping Kan koje je mnogo poznatije kao ostrvo Džejmsa Bonda, zbog jedne scene u filmu Čovek sa zlatnim pištoljem, tako da reklame za posetu nacionalnom parku ističu upravo ovaj aspekat.
Neka od ovih ostrva imaju i pećine koje su dostupne samo tokom oseke.
S druge strane, u okviru parka se nalazi i najveća površina prirodne šume mangrova na Tajlandu, a tu se mogu naći i brojne životinjske vrste.
Dakle, za početak, izletnički mini-bus vas doveze do pristaništa i tu kreće ukrcavanje u veće verzije tradicionalnih dugih čamaca.
Pristanište Surakul
Do otvorenog mora (u okviru velikog zaliva) ima oko 10-ak kilometara i u tom delu se vozi manje ili više uskim rukavcima (jer ovo su dugačka i uzana ušća reka), a povremeno se može zavući i u delove gde rastu brojni mangrovi. Praktično ste već na području nacionalnog parka.
Rukavac u okviru Nacionalnog parka Ao Pang Nga
Rukavac u okviru Nacionalnog parka Ao Pang Nga
Evo i kratkog video-snimka koji prikazuje šumu mangrova.
A onda glavni rukavac počinje da se širi, pa se dolazi do srazmerno otvorenog mora.
Široki rukavac u okviru Nacionalnog parka Ao Pang Nga
Široki rukavac u okviru Nacionalnog parka Ao Pang Nga
Nacionalni park Ao Pang Nga
Evo još jednog video-snimka koji prikazuje kako izgleda kada se iz uzanih rukavaca izađe u zaliv:
Zatim se dolazi do jednog dela između par ostrva gde su ukotvljena dva veća broda koji tu zapravo služe za pristajanje turističkih dugih čamaca i malenih čamaca za lokalni izlet koji obuhvata i prolazak kroz jednu pećinu.
Nacionalni park Ao Pang Nga
Ovde se posetiocima nude dve opcije: ili da sednete u mali čamac i veslate naokolo uključujući i prolazak kroz tu pećinu, ili da u većem čamcu kojim ste i došli obiđete krug oko ostrvceta. Ja sam se odlučila za ovu drugu varijantu, jer nešto nisam bila rada da veslam. Posle sam videla da u stvari veslaju lokalni radnici, dok turisti džabolebare, ali sam i dalje bila zadovoljna svojim izborom. Evo slika koje ilustruju ovaj deo izleta.
Nacionalni park Ao Pang Nga
Nacionalni park Ao Pang Nga
Nacionalni park Ao Pang Nga
Nacionalni park Ao Pang Nga
Nacionalni park Ao Pang Nga
Nacionalni park Ao Pang Nga
Nacionalni park Ao Pang Nga
Nacionalni park Ao Pang Nga
Kao što se moglo videti i na prethodnoj fotografiji i na nekim ranijim, u okviru Nacionalnog parka Ao Pang Nga mogu da se vide brojna krečnjačka ostrvca veoma specifičnog oblika. Ja sam nešto slično već videla u čuvenom Ha Long beju u Vijetnamu (https://www.svudapodji.com/vijetnam-7/), ali ne bih da poredim. Sve je to lepo na svoj način.
Nacionalni park Ao Pang Nga
Nacionalni park Ao Pang Nga
Nacionalni park Ao Pang Nga
Sada smo se odvezli do ostrvca Kao Ping Kan, za koje sam već rekla da ga najčešće zovu ostrvo Džejmsa Bonda, a tu se prvo suočite sa velikom gužvom.
Nacionalni park Ao Pang Nga, Kao Ping Kan
Još dok od čamca idete stazom koju prate i svi ostali posetioci, može da se vidi jedna od karakteristika ovog ostrvceta, a to su dve vertikalne stene od kojih je jedna sasvim jasno naslonjena na drugu, dok je tu i manja pećina. Ipak, ovim sam se bavila kasnije, a prvo sam krenula da vidim ono po čemu je ovo ostrvo poznato, a to je – pogled.
Drvo u sredini zaklanja pogled na čuveni prizor
U pitanju je vertikalan kraški toranj, tj, pogled na njega koji je stekao toliku popularnost u savremenoj kulturi.
Nacionalni park Ao Pang Nga, Kao Ping Kan
Uzgred, kao što može da se vidi sa fotografije, ovde postoji i omanja plaža i tu može da se pliva, ali mene pogled na ovu mutnu vodu uopšte nije mamio, tako da sam se sve vreme držala suvog dela ostrva.
Što se tiče vertikalnog kraškog tornja, on se naziva Ko Tapu i visok je oko 20 metara, a nalazi se na oko 40 m od obale ostrva Kao Ping Kan. Mada mene baš briga za film o Džejmsu Bondu (volim da ih pogledam, ali nisam strastveni obožavalac), prizor jeste lep, pa sam tu onda i malo više fotografisala.
Nacionalni park Ao Pang Nga, Ko Tapu
Nacionalni park Ao Pang Nga, Ko Tapu
Naravno da nisam bila jedina koja sam htela ovo da slikam, ali je meni bilo manje važno da budem na fotografiji.
Nacionalni park Ao Pang Nga, fotografisanje Ko Tapua
Staza za obilazak vodi preko jedne uzvišice i odatle se takođe pruža lep pogled na Ko Tapu i delove ostrva Kao Ping Kan, a onda se dođe i do dela gde se staza spušta do vode i tu postoji prolaz do jedne manje plaže.
Nacionalni park Ao Pang Nga, pogled na Ko Tapu
Nacionalni park Ao Pang Nga, Ko Tapu
Gledajući sve te ljude koji su tu prolazili, zaključila sam da i ja treba tamo da odem, mada na kraju tamo nije bilo ničeg zanimljivog, osim toaleta, ali mi to nije bilo potrebno, pa sam se uskoro vratila do onih impresivnih ogromnih i vertikalnih stena.
Nacionalni park Ao Pang Nga, Kao Ping Kan
Nacionalni park Ao Pang Nga, Kao Ping Kan
Nacionalni park Ao Pang Nga, Kao Ping Kan
Nacionalni park Ao Pang Nga, Kao Ping Kan
Tek kad se posetilac zavuče između ovih stena, shvati se sva njihova veličina i impresivnost.
Nacionalni park Ao Pang Nga, Kao Ping Kan
Pored stena postoji i jedna manja pećina, ali se tu više nisam zavlačila. Što se mene ticalo, bila sam spremna da nastavim sa izletom.
Nacionalni park Ao Pang Nga, Kao Ping Kan
Pošto je ovo bio celodnevni izlet, onda je valjalo i da negde odemo na ručak. U te svrhe se koristi ostrvo pod nazivom Ko Panji koje se teritorijalno nalazi u okviru nacionalnog parka, ali nije njegov deo. Ipak, ovo ostrvo je samo po sebi prilično slikovito, pre svega zbog ribarskog sela koje se sastoji od brojnih sojenica, dok su stanovnici potomci nomadskih ribara poreklom sa ostrva Java u Indoneziji koji su ovde počeli da se doseljavaju u XVIII veku.
Za početak smo se ponovo provezli pored nekih od manjih ostrva koja pripadaju nacionalnom parku, a uskoro smo videli i Ko Panji.
Nacionalni park Ao Pang Nga
Ko Panji
Ko Panji
Sa doka gde pristane turistički čamac odmah se ulazi u jedan od više velikih restorana, pošto je poslednjih godina turizam postao glavni izvor sredstava za život stanovnika ovog sela. Zato smo odmah otišli u restoran gde nas je već čekala hrana poslužena po principu švedskog stola. Evo mog izbora:
Ručak u selu Ko Panji
Posle ručka smo imali malo slobodnog vremena i to vreme sam iskoristila da prošetam po selu. Osim ugostiteljstva, turistička ponuda pre svega nudi – šoping.
Ko Panji
Ko Panji
Uzgred, treba imati u vidu da su ovo sve plutajući objekti. Svojevremeno su stanovnici podigli i plutajući fudbalski teren, pa su čak deca iz sela ostvarila i veoma zapažene rezultate vežbajući na tom terenu, ali je meni bilo zanimljivo da gledam razne kuće i džamiju, kao i okolinu sela i ostrvceta.
Ko Panji
Ko Panji
Ko Panji
U dogovoreno vreme, svi smo se okupili oko čamca, a zatim i ukrcali, da bi lagano krenuli dalje. Ipak, za početak smo se provezli pored nekih delova sela i ostrva i to mi je i dalje bilo veoma zanimljivo.
Ko Panji
Ko Panji, detalj
Ko Panji, detalj
Ko Panji
Mi smo se sada u stvari vraćali u pristanište Surakul, jer se ploveći deo izleta privodio kraju. Usput sam napravila još par fotografija i time sam završila posetu Nacionalnom parku Ao Pang Nga.
Nacionalni park Ao Pang Nga
Nacionalni park Ao Pang Nga
Po ukrcavanju u mini-bus, prebacili smo se do nedalekog hrama Vat Suvan Kuha koji lokalno stanovništvo zove i Vat Tam, što znači „hramska pećina“.
Vat Suvan Kuha
Vat Suvan Kuha
U pitanju je pećinski manastir čija istorija nije sasvim poznata, ali su unutar pećine pronađeni i nekakvi praistorijski nalazi. Takođe postoji i neki natpis koji pominje obnovu hrama 1858. godine, ali to sugeriše da je hram već postojao od ranije. Bilo kako bilo, kada se uđe u pećinu, utisak je veoma impresivan.
Vat Suvan Kuha
Tu se nalazi više stupa i Budinih figura, a posebno se ističe figura ležećeg Bude.
Vat Suvan Kuha
Na kraju prve pećinske sale dolazi se do širokog stepeništa koje vodi dalje u pećinu, a nešto kasnije postoji još stepenica kojima se penje više u vis. Ja sam išla do kraja, pa evo fotografija:
Vat Suvan Kuha
Vat Suvan Kuha, pogled sa vrha
Između ta dva stepeništa, postoji jedan ravan deo kojem kao da fali zid. Tu su nas sačekali brojni majmuni koji žive u ovom kraju.
Vat Suvan Kuha
Stanovnik hrama Vat Suvan Kuha
Stanovnici hrama Vat Suvan Kuha
Ovde sam se kratko zadržala, a onda sam se spustila u glavnu salu hrama. Utisak je i sa ove strane bio veoma upečatljiv.
Vat Suvan Kuha
Ispred pećine može malo da se prošeta i to je sve deo hramskog kompleksa. Majmunčića ima gotovo svuda, a jedna od glavnih stvari za posetioce jeste da kupe hranu koja se prodaje ispred ulaza u hram kako bi hranili ove životinje. Ja nemam običaj to da radim, ali zato volim da ih fotografišem.
Stanovnik hrama Vat Suvan Kuha
Stanovnik hrama Vat Suvan Kuha
Stanovnik hrama Vat Suvan Kuha
Ovde je u stvari bila i poslednja stanica na ovom izletu, tako da smo sada krenuli da se vraćamo u Ao Nang i za to nam je bilo potrebno oko sat i po. To se malo odužilo, ali sam po povratku u grad ipak imala vremena da ponovo prošetam pored plaže Ao Nang. Moje slike mi se sviđaju, pa i zalazak sunca i prizori na horizontu, ali mi se plaža definitivno ne sviđa.
Plaža Ao Nang
Plaža Ao Nang
Plaža Ao Nang
Dok sam ovde šetala, prošla sam i pored jedne ptice. Bio je to zebrasti golubić (Geopelia striata).
Zebrasti golubić
Sada mi je ostalo još samo da odem na večeru, a onda sam se povukla u sobu gde sam se spakovala jer sam narednog dana nastavljala sa svojim putovanjem po Tajlandu. Ovom prilikom sam se sa obale Andamanskog mora prebacivala u vode Tajlandskog zaliva, tačnije na ostrvce Ko Tao.