Dan nakon pešačenja duž železničke pruge od Kalavrite do Dijakopta, kolima sam napustila turistički gradić na severu Peloponeza i uputila se ka Drevnom Korintu u blizini kojeg se nalazi savremeni gradić Korint, takođe na severnoj obali Peloponeza. Tačnije rečeno, prvo sam se odvezla do lokaliteta koji se naziva Akrokorint.
Ali, evo ipak karte na kojoj bolje može da se vidi koja sam sve mesta obišla tokom dve nedelje u septembru 2023. godine kada sam obilazila Peloponez i deo južne Grčke:
A što se tiče Akrokorinta, mada mi se čini da je manje popularan i poznat u odnosu na neka druga mesta na Peloponezu, ovo je jedan izuzetno značajan i impozantan lokalitet. Ruševine Akrokorinta se smatraju jednim od najimpresivnijih na svetu zbog veličine lokaliteta, izvanrednog položaja i pogleda koji se pruža odatle. Možda je upravo njegov položaj, tačnije izuzetna strmina na kojoj je podignut, ono što ga čini manje privlačnim za savremene turiste. A podignut je na vrhu kamenitog uzvišenja koje dominira severoistokom Peloponeza.
Brdo na čijem vrhu je Akrokorint
Za početak sam se kolima popela uz ovo brdo, pa nakon što sam ih ostavila na parkingu, krenula sam u obilazak peške, ali sam prvo otišla do jednog mesta sa kojeg se upravo vidi deo tog vidika koji se pruža sa Akrokorinta.
Pogled sa brda na čijem vrhu je Akrokorint
Pogled sa brda na čijem vrhu je Akrokorint
Čak i kada sam se malo pomerila, gotovo sa svakog mesta može da se lepo vidi okolina Akrokorinta.
Pogled sa brda na čijem vrhu je Akrokorint
Akrokorint je prvo bio starogrčki polis, a onda je krenula okupacija. Došli su Rimljani koji su podigli citadelu koju su Vizantinci dalje razvili u utvrđenje. Zatim su tu 1210. godine došli Franci, a 1358. godine su Firentinci preuzeli tvrđavu. Posle toga su ovde vladali i vizantinski Paleolozi iz Mistre i Vitezovi sa Rodosa, da bi u XV veku došli Osmanlije (uz kratak period mletačkog prisustva od 1687. do 1715. godine). Tako je sve to ostalo do početka XIX veka i Grčkog rata za nezavisnost i oslobođenja.
Utvrđenje je imalo tri linije odbrane, pa tako i tri kapije, a uspon kreće odmah od parkirališta.
Akrokorint
Kod prve kapije koja je podignuta u XIV veku kupuju se ulaznice.
Akrokorint, Prva kapija
Odatle se uspon nastavlja, pa se tako dolazi i do druge kapije.
Akrokorint, detalj
Druga kapija je takođe podignuta u XIV veku, ali su je u gotovo celosti obnovili Mlečani tokom svoje kratke vladavine. Pored ove kapije je i toranj.
Akrokorint, Druga kapija
Kada sam prošla kroz Drugu kapiju, zaustavila sam se da malo razgledam okolinu, pa sam tako mogla da vidim i delove utvrđenja po okolnim padinama. Ta veština uklapanja fortifikacija u povremeno gotovo vertikalne litice je istinski bila impresivna čak i za mene koju vojna utvrđenja suštinski ni ne zanimaju, osim kao spomenici kulture.
Akrokorint, detalj
Od Druge kapije kreće široka staza, ali se tu može izaći i na zidine.
Akrokorint, detalj
Nastavivši dalje, došla sam i do Treće kapije čije bočne strane čuvaju dve masivne kule. Zanimljivo je da ona sa desne strane potiče još iz antičkog doba (IV vek p.n.e.), dok su onu sa leve strane podigli Vizantinci.
Akrokorint, detalj
Ovaj deo je bio posebno strm tako da sam se sa mukom i bez daha pela. Zato je bilo idealno da stanem, okrenem se i dok počinjem da nadoknađujem manjak kiseonika u svom telu snimim pogled na okolinu.
Pogled sa prostora ispred Treće kapije
Kada se prođe i Treća kapija, ulazi se u unutrašnji prostor utvrđenja. Tu me je za početak svojom pesmom pozdravio jedan brgljez lončar (Sitta neumayer).
Brgljez lončar
U ovom delu se nalazio stari osmanlijski kvart. Sa desne i leve strane staze mogu da se vide ostaci nekadašnjih građevina. Jedna je nekada bila tursko kupatilo, a druga džamija.
Akrokorint, detalj
Akrokorint, detalj
Na prethodnoj slici se nešto dalje vidi i crkva Sv. Dimitrija. Do nje nisam išla jer je preda mnom bilo još puno penjanja.
Staza me je prvo dovela do podzidanih delova, a između njih postoji i prolaz, tj, stepenice koje vode ka ravnom, prilično širokom platou.
Akrokorint, detalj
Odatle sam ponovo imala dobar pogled na crkvu Sv. Dimitrija i okolinu, kao i na veliku džamiju.
Akrokorint, detalj
Akrokorint, detalj
Na ovom širokom platou se nalazi i ostatak nekadašnjeg minareta, a na uzvišenju je donžon kula.
Akrokorint, detalj
Uzvišenje na kojem se nalazi Akrokorint ima praktično dva vrha – na jednom je upravo donžon kula, a na drugom, višem, su ostaci svetilišta posvećenog Afroditi. Posle onog hodanja od prethodnog dana, ovog sam i dalje osećala izvestan umor, tako da mi je bilo jasno da se neću peti na oba vrha. Jednostavno mi je bilo da se odlučim kuda ću – mada je odavno izgubila glas, jasno me je zvala Afrodita.
Ipak, pre toga sam otišla prema jugoistočnom kraju lokaliteta gde se nalazi veoma važan deo čitavog utvrđenja. Usput sam povremeno fotografisala – malo okolinu, malo detalje koje sam uočavala.
Akrokorint, detalj
Recimo, biljku morski luk (Drimia maritima) koja ovde raste na više mesta.
Morski luk
Ono što je mene ovde zanimalo je Gornji izvor Pireni koji je po legendi nastao kada je mitski krilati konj Pegaz svojim kopitom udario u tlo, a tu je često i doletao da bi pio vodu.
Akrokorint, detalj
Danas ovde, ukopani u zemlju, mogu da se vide ostaci helenističkog objekta, sa nekim rimskim delovima, a sigurno su i drugi nešto tu dograđivali, jer izvor i dan danas ima vodu tokom čitave godine, a za svako utvrđenje je redovno snabdevanje vodom bilo od presudnog značaja. U svakom slučaju sam ja tu lepo prošetala. Levo na prethodnoj slici se vidi deo mletačke kasarne, dok su nešto dalje delovi zidina.
Gornji izvor Pireni, detalj
Gornji izvor Pireni, detalj
Gornji izvor Pireni, detalj
Gornji izvor Pireni, detalj
I odavde sam imala blistav pogled na okolinu.
Akrokorint, detalj
Akrokorint, detalj
Sada sam se jednom od staza uputila ka najvišem vrhu Akrokorinta koji se nalazi u severoistočnom delu lokaliteta.
Akrokorint, detalj
Usput sam se povremeno zaustavljala da bih snimila okolinu. Moram ponovo da kažem da je obilazak Akrokorinta prilično naporna stvar zbog svog tog penjanja, ali apsolutno vredi.
Akrokorint, detalj
Akrokorint, detalj
Kada sam stigla na vrh, prvo sam snimila neke delove okoline, a pogled se pruža ukrug.
Akrokorint, detalj
Posebno je zanimljiv, pa i prilično važan pogled koji se odavde pruža prema Korintskoj prevlaci. Naime, položaj utvrđenja na ovom uzvišenju je omogućavao izvanredan pregled nad tim ko prelazi iz kopnene Grčke na Peloponez.
Akrokorint, detalj
Tokom istorije, ovde na vrhu korintskog akropolja, tj, Akrokorinta nalazili su se prethodno pomenuto svetilište boginje Afrodite, ali i rana hrišćanska bazilika, toranj na severoistočnom kraju utvrđenja, kao i jedan osmanlijski grob. Delovi svega toga mogu da se vide i danas.
Akrokorint, detalj
Akrokorint, detalj
Akrokorint, detalj
Posle kraćeg zadržavanja na vrhu, krenula sam lagano da se spuštam, prošavši praktično kroz iste delove Akrokorinta kroz koje sam hodala i u dolasku.
Akrokorint, detalj
Vratila sam se do parkinga, sela u kola, a onda se spustila do ostataka Drevnog Korinta, tačnije do parkinga kod tog lokaliteta.
Prvo sam ušla jednom stazom u prostor severozapadno od zvaničnog lokaliteta, jer se tu nalaze ostaci pozorišta i nekih drugih objekata iz Drevnog Korinta. Na placu južno od ovog dela mogu da se vide i znatno bolje očuvani ostaci Odeona iz Drevnog Korinta.
Ostaci pozorišta iz Drevnog Korinta
Ostaci Odeona iz Drevnog Korinta
Ipak, glavni deo lokaliteta se nalazi na drugoj strani ulice i tu prvo treba da se kupi ulaznica, a onda se krene u obilazak. Prvi objekat na koji se nailazi je Glaukina česma, nazvanoj tako po kćerki korintskog kralja Kreonta, nesuđenoj drugoj ženi starogrčkog heroja Jasona. Česma nije bila podignuta na prirodnom izvoru, već je vodu dobijala pomoću cevi koje su dolazile sa nekog drugog izvora.
Glaukina česma
Drevni Korint je bio jedan od najmoćnijih gradova-država u Staroj Grčkoj. Mesto je u neprekinutom nizu bilo naseljeno od Neolita do vizantijskog perioda, a takođe je i širilo svoj uticaj kroz osnivanje kolonija na ostrvima u Jonskom moru i na jugu Italije.
Ali Korint nije samo deo istorije, već i deo mitologije. Tu je rođen junak Belerofont koji je ubio Himeru, a njegov deda je ni manje ni više bio osnivač i kralj Korinta – Sizif (!) koji verovatno i dan-danas obavlja Sizifov posao uzalud gurajući onaj svoj kamen uzbrdo.
Glavni deo današnjeg arheološkog lokaliteta obuhvata agoru u okviru koje se nalaze i ostaci dorskog hrama posvećenog Apolonu iz polovine VI veka p.n.e.
Apolonov hram
Nekada je na hramu bilo 38 monolitskih stubova, ali je do danas preživelo samo 7 njih i to oni koji su se nalazili u zadnjem delu hrama.
Apolonov hram, ostaci Drevnog Korinta i Akrokorint
Zatim sam krenula da lagano šetam po lokalitetu, a to je podrazumevalo da sam se jednim stepenicama spustila do nižeg dela agore.
Arheološki lokalitet Drevni Korint
Između ostalog se tu nalaze i ostaci Svetog izvora, gde se stepenicama spuštalo u podzemni izvor koji je verovatno služio i kao deo proročišta.
Sveti izvor
Na severnoj strani agore, ispod uzvišenja na kojem je Apolonov hram, nalaze se i ostaci 15 rimskih prodavnica, a jedna od njih još uvek ima krov.
Arheološki lokalitet Drevni Korint
Arheološki lokalitet Drevni Korint
Prošla sam malo po ovom delu agore, a onda otišla do južnog dela lokaliteta, gde sam krenula duž ostataka Južne stoe.
Arheološki lokalitet Drevni Korint
Arheološki lokalitet Drevni Korint
Južna stoa s kraja IV veka p.n.e. bila je veliki objekat koji su Stari Grci koristili za smeštaj gostiju, dok su Rimljani tu postavili svoj administrativni centar. Bila je to velika građevina (164,38 m x 25,15m) koja je sa prednje (duže strane) imala portik, tj, kolonadu koja se sastojala od 71 dorskog stuba, dok se u sredini nalazilo 34 jonska stuba. Stoa je napuštena u VI veku nove ere.
Ostaci Južne stoe
Ostaci Južne stoe
Odavde se pruža i lep pogled na agoru i nešto dalje Apolonov hram.
Arheološki lokalitet Drevni Korint
Kada se sa istočnog kraja Južne stoe ponovo spusti na nivo agore, koja je ovde vremenom postala rimski forum, nailazi se na ostatak platforme koja je služila kao govornica, a naziva se vima. Po predanju, upravo je ovde rimski guverner Galio doneo presudu u vezi sa aktivnostima Sv. Pavla.
Vima
Naime, Sv. Pavle je dosta putovao po istočnom Sredozemlju i širio reč Božju, pa je tako boravio i u Korintu gde je propovedao hrišćanstvo. Poznate su njegove Prva i Druga poslanica Korinćanima. Zbog značaja ovog mesta za hrišćanstvo, tokom vizantijskog perioda ovde je bila podignuta crkva.
Vima
Odavde sam otišla i do ostataka Julijanske bazilike koja se u rimsko doba koristila kao sud i mesto za održavanje sastanaka.
Arheološki lokalitet Drevni Korint
Sa platoa ispred ostataka bazilike vide se i znatno bolje očuvani ostaci Česme Pireni, a tu prolazi i Leheonski put koji je zapravo bio kardo maksimus rimskog Korinta, tj, glavna ulica u gradu koja je išla po pravcu sever-jug, a takođe je spajao Korint sa obalom mora.
Arheološki lokalitet Drevni Korint
Arheološki lokalitet Drevni Korint
Arheološki lokalitet Drevni Korint
Što se tiče Česme Pireni, ona je prvobitno podignuta u VI veku p.n.e., ali je više puta prerađivana. Tu se nalaze podzemne cisterne, a tokom rimskog perioda je napravljen nimfeum – impozantna javna česma.
Arheološki lokalitet Drevni Korint
Arheološki lokalitet Drevni Korint
Arheološki lokalitet Drevni Korint
Ja sam sada već bila prilično iscrpljena jer je bilo veoma toplo, a ja nisam pila dovoljno tečnosti. Posle onog pentranja po Akrokorintu i sada obilaska Drevnog Korinta jedva sam čekala da negde sednem i osvežim se. Ali, pošto mi je ostao još muzej koji je u okviru lokaliteta, pitala sam se šta da radim. Zato sam otišla do izlaza sa lokaliteta (na kraju ostataka Leheonskog puta, pa su mi ljubazne žene koje tu rade rekle da nema nikakvih problema i da sa istom kartom mogu ponovo da uđem u lokalitet (pošto su restorani i kafići bili van lokaliteta).
Tako sam i uradila, i nakon što sam se lepo odmorila i nalila vodom i osvežavajućim pićem, vratila sam se na lokalitet i otišla u muzej.
Arheološki lokalitet Drevni Korint
Mada nije mnogo veliki, Arheološki muzej Drevni Korint je veoma lep i meni je bilo zadovoljstvo da vidim neke od eksponata.
Arheološki muzej Drevni Korint, detalj
Bronzano ogledalo iz VI veka p.n.e.
Bronzano ogledalo iz V veka p.n.e.
Mermerna funerarna sfinga, 575-550. god. p.n.e.
Grnčarija iz perioda VI – IV vek p.n.e.
Grnčarija iz perioda VI – IV vek p.n.e.
Posebno je bio ljubak predmet koji je služio da hranjenje beba. Drugim rečima, preteča današnje bočice za bebe.
Arheološki muzej Drevni Korint, detalj
Ima, naravno, i eksponata iz rimskog perioda.
Središnji panel sa poda jedne rimske vile, 150-300. god. nove ere
Kolosalna statua sa Severne bazilike, druga polovina II veka do početka III veka
Deo fasade Severne bazilike, druga polovina II veka do početka III veka
Zanimljivo je ili tačnije tužno i tragično da je ovaj muzej opljačkan 1990. godine i tom prilikom je veliki broj eksponata odnesen. Jedan deo je otkriven krajem veka u Njujorku, a veći deo 1999. godine u Majamiju.
A što se mene tiče, ja sam ovde završila sa obilaskom Drevnog Korinta, pa sam se prebacila nepunih 13 km istočno do Korintskog kanala.
Korintski kanal
Peloponez važi za najveće grčko poluostrvo i to je zaista i bio dok nije prokopan ovaj kanal, čime je, tehnički gledano, Peloponez postao ostrvo. Ali, da sad ne sitničarim previše.
Peloponez je Korintskom prevlakom, koja je dugačka 6,3 km i koja je nazvana po obližnjem drevnom gradu Korintu, bio spojen sa južnim delom kopnene Grčke.
Korintski kanal
Da bi se stiglo od Saronskog zaliva, jugoistočno od prevlake, do Korintskog zaliva, severozapadno od prevlake, trebalo je ploviti preko 300 km oko Peloponeza. To je i Starim Grcima bilo previše, tako da su oni svoje brodove vukli preko ovog zemljouza, a rimski car Neron je 67. godine pokušao da ovda iskopa kanal, ali nije uspeo. To je ostvareno tek 1893. godine. Danas se u određenim razmacima, sa jedne ili druge strane, puštaju razna plovila da prođu.
Korintski kanal, detalj
Pošto sam sve ovo lepo slikala, vratila sam se do kola i nastavila dalje svoje putovanje, ali to je ujedno značilo i da sam napustila Peloponez i prešla u kopneni deo Grčke.