Vraćajući se metroom od hrama Vat Po ka Kineskoj četvrti u Bankoku, sišla sam jednu stanicu ranije jer sam htela još malo da prošetam, prisećajući se manje-više putanje kojom smo moj drugar Raša i ja išli prilikom našeg susreta i druženja.
Za početak sam malo prošetala pored kanala Ong Ang, a onda sam se uputila ka središnjem delu Kineske četvrti. Tako sam došla do još jednog važnog hrama u Kineskoj četvrti, a to je Vat Mankon Kamalavat. Osnovan 1871. godine, ovo je najveći i najvažniji kineski budistički hram u Bankoku. U vreme moje posete, neki delovi hrama su se renovirali, pa sam prolazila kroz neke tunele od dasaka, ali je središnji deo „radio“.
Vat Mankon Kamalavat, unutrašnjost
Vat Mankon Kamalavat, unutrašnjost
Mada moram da priznam da se uopšte ne razumem u simboliku ogromnog mnoštva detalja koji se ovde vide, bila sam apsolutno fascinirana, ali povremeno i veoma zbunjena.
Vat Mankon Kamalavat, detalj
Vat Mankon Kamalavat, detalj
Neke stvari sam mogla da razumem i prepoznam, na primer, da je u toku bila Godina zeca, pa otud mnoštvo figura zečeva na jednom mestu, ali bi me onda zbunile lutke sa pozdravima na engleskom.
Vat Mankon Kamalavat, detalj
Ipak, bilo mi je i zabavno, tako da sam sasvim lepo prošetala po hramu.
Vat Mankon Kamalavat, detalj
Vat Mankon Kamalavat, detalj
Kada sam izašla iz hrama, ispred sam ponovo videla brojne tezge na kojima se prodavala hrana koja se nosi u hram kao ponuda, ali je tu bilo i divnih venčića od svežeg cveća koji služe u iste svrhe.
Venčići od svežeg cveća koji služe kao ponude
Takođe sam usput viđala i neku robu koja se prodavala, a za koju nisam sigurna da li je namenjena jelu ili ponudi u nekom hramu. Ne bi me začudilo da služi u obe svrhe ili nešto treće što meni ni ne pada na pamet.
Da l’ se jede, il’ se nudi, pitanje je sad
Idući ka hotelu, nužno sam prolazila i pored brojnih mesta gde se prodavala hrana koja je svakako bila namenjena jelu, pa sam tako na jednom mestu kupila par kineskih zemički kuvanih na pari i punjenih svinjetinom i povrćem. Bilo je izuzetno ukusno, ali to sam i očekivala jer sam još od ranije bila upoznata sa ovim jelom.
Kineske zemičke kuvane na pari
Zatim sam otišla u svoju hotelsku sobu da bih se ohladila i odmorila, pa čak i dremnula, a kasnije se našla sa Lukom.
Luk je sin moje prijateljice Rajne iz Engleske, ali pošto on otprilike pola godine provodi u Bankoku, postojala je ideja od samog početka mog boravka da se nas dvoje vidimo. Mi smo se već upoznali nekom prilikom kada sam ja bila u gostima kod njegovih roditelja u Dorsetu, ali je svakako bilo zanimljivo da se susretnemo i ovde. Na početku mog boravka nismo uspeli da se uklopimo, ali je sada susret bio sasvim izvestan. On je jedan aktivan mlad čovek i ja sam bila veoma zahvalna što je odvojio malo vremena za naš susret.
Mada nisam bila gladna kada je on došao po mene u hotel i nije mi bilo ni bitno da idemo negde da jedemo, pošto je Luk i odličan kuvar, specijalizovan za tajlandsku hranu (u Londonu ima par restorana sa vrhunskom tajlandskom hranom), bilo je svakako zanimljivo kada me je on uveo na pijacu u okviru Kineske četvrti, ali koristeći neki sporedni prolaz koji je vodio kroz delove koji su više ličili na veletrgovinu. Videlo se da se on tu oseća kao kod kuće, a meni je bilo jako zanimljivo, jer mislim da sama nikada tu ne bih prošla.
Bočni delovi pijace u Kineskoj četvrti u Bankoku
Kada smo došli do same pijace sa brojnim radnjama i još brojnijom robom, on mi je za više stvari govorio šta su i za šta se koriste, ali je meni to bilo previše informacija da bih zapamtila.
Ponuda na pijaci u Kineskoj četvrti u Bankoku
Ali, nešto mi je ipak ostalo u sećanju, poput prženih ribljih mehurova. Mada je to, s jedne strane, jeftiniji deo ribe, on se takođe smatra i velikim delikatesom, naravno, ako se dobro pripremi.
Ponuda na pijaci u Kineskoj četvrti u Bankoku
Posle posete pijaci, krenuli smo u šetnju po Kineskoj četvrti sa idejom da odemo do reke Čao Praja. U nekim delovima naše šetnje išli smo istim putevima kojima me je skoro četiri nedelje ranije vodio i Raša, ali je meni svakako sve i dalje bilo veoma zanimljivo i u potpunosti sam uživala. Bankok je prepun raznovrsnih prizora koji se nekada čudesno preklapaju i kombinuju, pa mislim da posetioci ovde mogu stalno da hodaju, a da im ni najmanje ne bude dosadno.
Bankok, detalj
Kapija Kineske četvrti
Tako smo otišli i do jedne zgrade u blizini reke, gde smo se popeli na terasu na krovu jer se odatle pruža veoma lep pogled i na grad i na reku.
Bankok
Bankok, reka Čao Praja
A onda smo se i slikali, jer valjalo je poslati fotografiju mama-Rajni da se obraduje.
Druženje sa Lukom u Bankoku
A zatim smo otišli i u jedan restoran/kafić pored same reke. Po velikoj vrućini i visokoj vlažnosti vazduha, prijalo je da se sedne i rashladi nekim sveže ceđenim sokom.
Bankok, detalj
Posle izuzetno prijatnog druženja, Luk i ja smo se rastali, a ja sam krenula nazad u pravcu svog hotela. Mada sam u početku prvi put u životu prolazila kroz jedan deo Kineske četvrti, bilo mi je potpuno fascinantno da sam se savršeno dobro orijentisala i bez mape i da sam ubrzo došla do već „poznatih“ delova. Bila sam pomalo zbunjena zbog ovoga, otkud to, ali i izuzetno zadovoljna, a osećaj mi je bio kao da sam tačno znala gde sam. Ko zna? Možda sam tu i prolazila u nekom svom prethodnom životu.
Bankok, detalj
Mada zbog klime, puno kiša i često veoma visoke vlažnosti, neke od zgrada u gradu mogu da deluju oronulo, mogu da kažem, a i da dokažem sledećom fotografijom, da se glavni pravci u gradu održavaju veoma uredno.
Bankok, detalj
Kada sam došla blizu hotela, otišla sam prvo da se častim onim divnim knedlicama punjenim crnim susamom i posluženim u čaju od đumbira. Ovaj slatkiš mi je otkrio Raša prilikom našeg susreta, a pošto mi je ovo bio poslednji čitav dan u Bankoku, barem na ovom putovanju, ja sam na kraju dva puta naručila po porciju. Mislim da se kelner veoma čudio zbog toga, ali šta me briga. Ja sam bila srećna. S druge strane, pošto mi se ovo toliko dopalo, po povratku kući sam želela da probam da i ja napravim ovaj slatkiš.
Brinulo me je da li ću da nađem pravu vrstu pirinčanog brašna, što sam na kraju i uspela, ali sam takođe odlučila i da unesem svoju ideju: umesto crnog susama, koristila sam mleveni mak. Rezultat je za moje pojmove bio – spektakularan!
Knedlice punjene mlevenim makom u čaju od đumbira
Zato sada delim i recept:
KNEDLICE PUNJENE MLEVENIM MAKOM U ČAJU OD ĐUMBIRA – TANG JUAN
- 75 g ulja od kokosa
- 60 g smeđeg šećera
- malo soli
200 g fino mlevenog maka
270 g glutinozno pirinčano brašno
oko 250 ml vode
2 l vode
- 200 g svežeg đumbira
- 8 kašika smeđeg šećera
Zagrejati ulje od kokosa, pa dodati u njega šećer i so. Potrebno je da se šećer fino istopi. Zatim se doda fino mleveni mak, sve spoji, pa ostavi da se ohladi.
Uzgred, original tang juan kuglice se prave sa mlevenim crnim susamom. Međutim, meni se sasvim lepo sviđa moja verzija sa fino mlevenim makom, pošto mak jako volim. Kina i mak imaju neprijatnu vezu (putem opijima i nekadašnje masovne zavisnosti), ali ovo je previše mala količina maka, a i on se sasvim uredno koristi u ishrani u srednoj Evropi, pa i u Srbiji. Ovo pominjem jer je svojevremeno jedna Vijetnamka sa kojom sam sarađivala bila zgranuta da se mak može slobodno kupiti kod nas.
Sada nastupa pipavi deo – od smese sa makom treba da se prave kuglice, ali one moraju da se mere da bi sve bilo kako treba. Težina – 9 grama. To može da deluje zamorno, ali u stvari i nije kada se čovek lepo organizuje. U svakom slučaju, ove kuglice treba da se poređaju na poslužavnik i stave u zamrzivač dok se ne pripremi testo.
Spojiti glutinozno pirinčano brašno (ja sam ga kupila na kineskoj pijaci u Beogradu) i vodu. Ovde treba biti veoma oprezan sa vodom i dodavati je postepeno da testo ne bi bilo vodnjikavo. Treba da bude fino čvrsto da može da se oblikuje, a da se ne lepi ni za ruke ni za posudu.
I testo treba da se meri – 12 grama. Od toga se naprave kuglice. Kada je potrošena sva količina, uzme se jedna kuglica i na dlanu koji je premazan uljem (da se testo ne bi lepilo) pritisne tako da se napravi krug. Veoma pažljivo se pomoću pincete/hvataljke uzme jedna kuglica maka i stavi na sredinu belog kruga od testa. Zatim se pažljivo belim testom obmota crna kuglica, ali tako da se belo testo ne umaže. Ovo je više zbog vizuelnog efekta, mada svakako ne utiče na ukus.
Kuglice se kuvaju u vodi i gotove su kada isplivaju na površinu. Izvade se pomoću ručne cediljke, a onda se ubace u čaj koji je u međuvremenu skuvan.
Kuvanje čaja od đumbira je jednostavno – u vodu se ubaci svež đumbir koji je iseckan na krugove i to se kuva oko 15-ak minuta. U to se doda šećer po ukusu, ali treba da se koristi isključivo smeđi šećer zbog boje.
Knedlice punjene mlevenim makom u čaju od đumbira
Što se tiče mog završnog boravka u Bankoku, posle sam još malo šetala, a onda se uputila ka hotelu da bih se opet malo odmarala. Kao što sam već pominjala ranije, krajem ovog putovanja po Tajlandu imala sam simptome kao početak prehlade, pa sam zato gledala da što češće odmaram, kako bih svom telu dala priliku da se oporavi.
Usput sam u jednoj ulici blizu hotela prolazila pored niza manjih restorana. Bitno je naglasiti da ovo uopšte nije pešačka ulica.
Bankok, detalj
Uskoro je pao i mrak, a ja sam posle izvesnog odmora odlučila da ponovo izađem i prošetam kako bih videla večernji život u centru Kineske četvrti. Prvo sam ipak otišla do terase na krovu hotela u kojem sam odsedala i odatle prvo snimala detalje Bankoka noću, a onda sam se spustila do ulice.
Bankok noću
Veče u Kineskoj četvrti u Bankoku
Veče u Kineskoj četvrti u Bankoku
Bilo je potpuno ludo, sa neverovatnom gužvom koju su pravila i brojna vozila, ali i ogroman broj turista i lokalnog stanovništva. A glavnu ulogu je mislim ipak imala – hrana.
Veče u Kineskoj četvrti u Bankoku
Veče u Kineskoj četvrti u Bankoku
Veče u Kineskoj četvrti u Bankoku
Veče u Kineskoj četvrti u Bankoku
Takođe sam napravila i par kratkih video-snimaka, pa evo ih objedinjenih.
Narednog dana sam se vraćala kući, ali je let iz Bankoka kretao tek popodne, tako da sam dogovorila sa hotelom da mi zakažu taksi baš u podne, a to je značilo da sam pre toga imala još par sati slobodno za šetnju po kraju.
Za početak sam se ponovo popela na terasu koja postoji na krovu tog hotela u kojem sam odsedala, pa sam se ponovo divila lepoti urbanog Bankoka, bez obzira na oblake koji su se pojavili na nebu.
Bankok
Bankok
Rešila sam zatim da se malo zavučem u „sokak“ koji vodi ka Novoj pijaci ili Talat Mai u Kineskoj četvrti kojim sam prethodnog dana prošla sa Lukom. Bilo mi je zanimljivo da sada sama krenem tim pravcem i to je ponovo bilo slikovito iskustvo. U pitanju je zapravo velika površina koja obuhvata ne samo prolaz između zgrada, već i prostor između stubova koji na nivou prizemlja nose čitave zgrade. To je više kao ne-turistički, veleprodajni ili pripremni deo Nove pijace.
Bankok, detalj
Bankok, detalj
Bankok, detalj
Raznovrsna roba je tu pripremana za prodaju – puno povrća, svakako, ali sam prošla i pored dvojice momaka koji su izuzetno vešto čistili škampe i spremali ih za isporuku sigurno nekom restoranu.
Bankok, detalj
Bankok, detalj
Tako sam došla i do glavne ulice u okviru Nove pijace, pa sam tu negde naišla i na prodavnicu začina za koju mi je Luk prethodnog dana rekao da je čuvena, a da se posebno ističe po svom belom biberu.
Bankok, pijaca Talat Mai
Možda moje zalihe belog bibera kod kuće i nisu istog kvaliteta, ali sam znala da ih imam, tako da se nisam bavila biberom bilo koje boje, ali sam zato sada bez žurbe zagledala druge začine. I tu sam se oduševila jer sam naišla na instant-mešavinu za zeleni kari. Koliko sam pročitala na pakovanju, sve je tu osim mesa. Dakle, meso po izboru se spremi na način koji preporučuju recepti, a onda se sve to spoji. Kupila sam par pakovanja jer sam smatrala da moram da probam da to napravim i kod kuće. To sam i uradila, a rezultat (i recept) mogu da se vide u: https://www.svudapodji.com/tajland-6/.
Bankok, pijaca Talat Mai
Kupila sam još par začina koji su mi bili zanimljivi, a onda sam otišla i do kraja pijace, usput snimivši još par zanimljivih tezgi – jednu sa lotosovim korenovima koji se koriste za jelo i jednu sa raznim sušenim morskim plodovima.
Bankok, pijaca Talat Mai, detalj
Bankok, pijaca Talat Mai, detalj
Vraćajući se ka hotelu, pojela sam usput još par prolećnih rolnica s nogu i jedan očišćeni mango.
Bankok, detalj
Bankok, detalj
Kada sam se vratila u sobu morala sam ponovo da se istuširam jer bez obzira što je bilo tek 9.40, a ja sam hodala veoma lagano i opušteno, sve po ravnom, bila sam sva u znoju. Razlog za to je bila ta visoka vlažnost koja karakteriše ovaj deo sveta.
Sada sam imala sasvim dovoljno vremena da se i da mi se temperatura unormalizuje, i da se skroz spakujem. Kada sam sišla do recepcije, taksista me je već čekao.
Mada mi je utisak sa glavnog međunarodnog aerodroma u Bankoku bio da tu vlada haos i totalna dezorganizacija, što je dovelo do toga da sam jurila do gejta sve vreme gunđajući da je to najgori aerodrom na kojem sam ikada bila (a prošla sam ih dosta), ipak to nije moglo da upropasti moj opšti utisak o Tajlandu.
Moram da priznam da su plaže koje sam obišla uglavnom stvorile osećaj razočaranja u meni, mada apsolutno nisu sve bile loše, o čemu sam već pisala, ali su „kontinentalni“ deo zemlje, priroda, hramovi, istorijski lokaliteti, hrana, razne sitnice i život koji sam videla putujući po ovoj fascinantnoj zemlji više nego dovoljni da me ispune velikim zadovoljstvom što sam konačno imala priliku da prilično lepo obiđem Tajland. Bio je to jedan mesec intenzivnog pokretanja i obilaženja, ali svaki trenutak je apsolutno vredeo, pa čak i ta letovališta koja nisu ostavila dobar utisak na mene.
A evo gde sam sve bila:
Sasvim zadovoljna, ispunjena i mirna sa blagim osmehom na licu, gotovo poput Bude, mogla sam sada da poletim i krenem ka svojoj kući.