Dok sam se vratila iz Krinsa i krenula ka Starom gradu, oblaci su se već uveliko spustili, a sneg je neprestano padao. Za početak sam gledala ka Lucernskom jezeru koje je sada bilo obavijeno izmaglicom i bilo mi je drago da sam na „izlet“ brodom išla pre ove promene vremena jer sam ipak nešto mogla i da vidim.
Lucernsko jezero kada pada sneg
Ali, s druge strane, sama sam izabrala da u Švajcarsku dođem na kraći odmor krajem novembra, tako da ništa od ovoga vezanog za vremenske prilike ne treba da čudi i ja se nisam bunila. Čak sam tokom nepunih 5 dana sasvim fino obišla neke lepe delove Švajcarske, a otišla sam i na kratak „izlet“ u Nemačku. Evo i karte koja pokazuje koja sam sve mesta posetila tokom ovog kratkog putovanja:
A da bih došla do Starog grada ili Altštata u Lucernu, prvo sam prošla preko savremenog mosta, a odatle sam ponovo uživala u pogledu na most Kapelbrike o kojem sam pisala u prethodnom nastavku svojih priča sa putovanja.
Lucern, detalj
Kao što može da se vidi sa prethodne slike, sneg je već počeo da se taloži na krovovima, ali su ulice još uvek bile samo mokre, ali ne i prekrivene snegom.
Lucern, detalj
Stari grad u Lucernu je poznat po svojim zgradama čija su pročelja ukrašena muralima. Nisu sve zgrade tako dekorisane, ali ih ima puno i one istinski deluju veoma lepo. Delimičan problem mi je predstavljao sneg koji je intenzivno padao, tako da sam morala da pronalazim mesta gde bih se na kratko zaklonila da mi sneg ne bi nakvasio objekat na foto-aparatu ili na mobilnom telefonu, pa bi se onda više videla mokra mrlja nego ono što sam htela da slikam.
Lucern, detalj
Šarmu starog Lucerna doprinose ne samo ove oslikane zgrade, već i same uličice i trgovi. Tako sam došla i do trga Hiršenplac, a i tu sam morala da se uvučem u ulaz koji je vodio u neku radnju, da bih makar malo bila zaštićena od snega nošenog vetrom.
Lucern, detalj
Lucern, detalj
Ovde se nalazi i jedna zanimljiva česma.
Lucern, detalj
Iz iskustva znam da voda sa česama u centru Berna može slobodno da se pije i da je veoma dobrog kvaliteta. Pretpostavljam da je slična situacija i u Lucernu, ali sam se pitala da li ipak nešto stavljaju u ovu vodu da se ne bi ledila, pošto se temperatura spustila ispod nule.
Što se tiče moje šetnje, nastavila sam dalje ka trgu Vajnmarkt. Nekada su u ovim zgradama bila sedišta različitih esnafa, a mnoge od njih imaju oslikana pročelja. I ovde, na trgu, može da se vidi jedna česma. Ova je konkretno urađena u gotskom stilu.
Lucern, detalj
Lucern, detalj
Lucern, detalj
Sada sam uličicama starog Lucerna nastavila dalje, pa sam tako došla do još jednog trga. Ovaj se zove Milenplac.
Lucern, detalj
Lucern, detalj
I na ovom trgu, doduše malo sa strane i u neposrednoj blizini reke Rojs, nalazi se jedna fontana. Bez obzira na vreme, voda je sasvim lepo i nesmetano tekla iz nje. U pitanju je Neptunova česma.
Lucern, detalj
Mada sam u toku šetnje gledala i restorane, sada sam rešila da se ozbiljnije posvetim ovoj temi. Naime, već je uveliko bilo popodne, bilo je hladno i ja sam imala potrebu za hranom, tj, energijom. Drugim rečima – bila sam gladna. Već sam se od ranije odlučila da upravo u Lucernu jedem fondi od sira, a sada je trebalo da nađem i mesto za tako nešto.
Kod ove fontane sam videla restoran koji mi se dopao, ali se ispostavilo da oni ne nude fondi od sira, ali su bili dovoljno ljubazni da mi kažu gde se smatra da je ovo švajcarsko jelo dobro. Mesto koje su mi preporučili je upravo imalo svoju popodnevnu pauzu, ali me je jedna ljubazna žena bukvalno odvela do komšija koji rade čitav dan. Možda to nije bio najbolji fondi u gradu, ali sam ja na kraju bila sasvim zadovoljna.
Već sam ranije jela fondi od sira i pošto izrazito volim sireve, ovo bi svakako moglo da bude jedno od mojih omiljenih jela kada bih često imala priliku da ga jedem. Ovako je to gotovo „egzotično“ jelo kojim se tek povremeno osladim, mada sam dobila inspiraciju i da probam kod kuće da ga i sama napravim. Još sam davnih dana u Parizu kupila skalameriju za fondi od mesa (fondi burginjon), ali princip je praktično isti, a meni je bitno da imam gorionik i postolje.
Tako sam i uradila. Pravi, švajcarski, fondi se pravi najčešće od grijera, a eventualno dodavanje i nekog drugog sira zavisi od regionalnih varijacija. Takođe se u različitim zemljama, poput Francuske i Italije, koriste neki lokalni sirevi. Ja sam tako odlučila da probam sa nekim sirevima koje mogu da nađem u Beogradu i rezultat je bio veoma zadovoljavajući, mada svakako vredi da se isprobavaju različite vrste sira koje se dobro tope sve dok čovek ne dođe do optimalne kombinacije.
Fondi od sira za koji sam koristila posudu od keramike koju sam sama napravila
A priprema je veoma jednostavna. Evo i recepta:
FONDI OD SIRA
- 200 ml suvog belog vina
- 150 g nekog jakog, zrelog kravljeg sira
- 150 g nekog blažeg sira
- 2 kašike gustina
- 1 čen belog luka
- 1 kašika soka od limuna
- 1 kašika švajcarske trešnjevače (ja sam upotrebila šljivovicu)
- malo sveže narendanog muškatnog oraščića
Posudu u kojoj će biti poslužen fondi treba premazati čenom belog luka koji se preseče na pola. Sireve narendati i pomešati sa gustinom. Na šporet staviti šerpicu sa vinom i polako zagrevati. Kada je dobro zagrejano ubaciti sir i lagano mešati da se sir istopi. Dodati i sok od limuna, trešnjevaču i muškatni oraščić, pa kada je sir potpuno istopljen, prebaciti ga u posudu koja treba da se zagreva kako bi sir bio duže istopljen. Služiti sa pomalo bajatim hlebom isečenim u kockice.
A što se tiče mene u Lucernu, osim divnog istopljenog sira, dobila sam, kao što se tradicionalno i služi, hleb u kockicama i baren mladi krompir, a pivo je bilo piće po mom izboru.
Ručak u Lucernu
Evo i kratkog video-snimka koji pokazuje kako je to izgledalo.
Divno popunjenog stomaka, nešto kasnije sam ponovo izašla napolje sa namerom da još malo prošetam po Lucernu. Ono što nisam prethodno snimila, a sada sam učinila, bili su otvoreni delovi restorana koji su već bili spremni da prime večernje goste. Sve je bilo jako lepo dekorisano i delovalo je prilično romantično, ali... Ono što meni nikako nije bilo jasno jeste da nigde nisam videla grejalice, ako se ne računaju krzna na stolicama i nekakve bunde za koje sam pretpostavljala da nisu tu obešene samo da bi služile kao ukras. Bez obzira i na istopljen, vruć sir, i na bilo kakvo meso, i na piće, sedenje napolju po hladnom vremenu mi nikako ne bi prijalo.
Lucern, detalj (bunde mogu da se vide levo)
S druge strane, prizor je istinski bio veoma lep, a praktično sam se skroz iznenadila kada sam shvatila da je sneg ozbiljno već napadao dok sam se ja čašćavala divnim fondijem.
Lucern, detalj
Situacija sa snegom je bila još jasnija kada sam izašla na kej pored reke Rojs.
Lucern, detalj
Mada u Starom gradu u Lucernu ima još zanimljivih trgova i ulica, sada sam se uputila ka još jednom važnom, drvenom mostu, a on se zove Šprojerbrike. Međutim, sasvim se fino snalazeći uskim ulicama Lucerna, čak i bez korišćenja karte u mobilnom telefonu, uživala sam u snegu koji je sve više padao (ja JAKO volim sneg koji pada), pa sam tako išla malo naokolo. Prizori su bili veoma bajkoviti (barem za moje pojmove) i bila sam vrlo zadovoljna da sam u Švajcarsku došla baš zimi.
Lucern, detalj
Lucern, detalj
Tako sam došla i do prethodno već viđenog Milenplaca koji je sada skroz bio prekriven snegom. Praktično most Šprojerbrike kreće od ovog trga.
Lucern, detalj
Most Šprojerbrike
Natkriveni drveni pešački most Šprojerbrike poznat i kao Mlinski most podignut je 1408. godine, a obnovljen je u XIX veku.
Razlog za ovaj drugi naziv (Mlinski most) je taj da je prvobitni most, podignut u XIII veku, išao samo do mlinova koji su se nalazili na polovini reke. Tek je početkom XV veka most spojio obe obale reke.
Na samom ulazu u natkriveni prostor mosta, može da se vidi veoma lep medaljon koji sam jedva uspela da snimim zbog snega koji je intenzivno padao.
Most Šprojerbrike, detalj
Most je poznat po slikama na drvenim tablama trouglastog formata, pošto su postavljene između krovnih greda, ali sam se njima bavila malo kasnije. Za sada sam snimala sam most i razne detalje i delove grada koji su mogli da se vide sa njega.
Most Šprojerbrike
Inače, most ima „lakat krivinu“ na mestu gde je maleno ostrvo i gde i danas postoje brane.
Most Šprojerbrike
Most Šprojerbrike
Most Šprojerbrike
A što se tiče tih slika na drvenim tablama trouglastog formata, ove na mostu Šprojerbrike prikazuju čitav ciklus poznat pod nazivom „Mrtvački ples“ (Danse Macabre). Radi se o kasnosrednjovekovnoj alegoriji o prolaznosti života i sveprisutnoj smrti. Ova tema se od XV veka do danas intenzivno koristi i u slikarstvu, ali i u književnosti i muzici, a skorije i u filmu.
Most Šprojerbrike
Ovde na mostu Šprojerbrike se nalazi najveći poznati primer ciklusa Mrtvačkog plesa. Prvobitno, od 1616. do 1637. godine, bilo je urađeno 67 slika, ali je do danas preživelo 45.
Most Šprojerbrike, detalj
Osim toga, na mostu je 1568. godine podignuta i malena kapela.
Most Šprojerbrike
Tek kada se dođe ispred nje vidi se da je to zaista kapela, pošto unutra postoji mali oltar.
Most Šprojerbrike, detalj
Odavde sam pogledala uzvodno uz reku Rojs, a onda sam mogla da siđem sa mosta i slikam ga sa južnog keja.
Pogled sa mosta Šprojerbrike
Most Šprojerbrike
Takođe sam ponovo obratila pažnju i na reku Rojs i na delove Lucerna koji se vide pored reke.
Pogled na reku Rojs i priobalni Lucern
Osim što je sve vreme padao sneg, pa je bilo oblačno i sivo, sada je i veče polako počelo da pada, tako da sam se lagano uputila ka železničkoj stanici, ali prilično opušteno i ne gledajući kartu. Bilo mi je zanimljivo da posmatram različite detalje koje sam uočavala. Na primer, bilo je ljudi koje sneg na ulici uopšte nije sprečavao da koriste bicikl. Doduše, neki su svoje bicikle samo gurali, ali je bilo i onih koji su uspešno vozili i održavali ravnotežu čak i na mokroj i klizavoj površini.
Lucern, detalj
Pošto su pripreme za božićne praznike već krenule, povremeno sam nailazila na svetlosne ukrase i to je davalo poseban šarm delovima grada.
Lucern, detalj
Takođe sam povremeno uočavala i slikala i neke detalje poput okruglog stepeništa koje deluje da, poput pečurke, „stoji“ na jednoj nozi.
Lucern, detalj
Tako sam došla i do jedne crkve, za koju sam kasnije shvatila da je Franjevačka crkva, a na trgu kod nje je bila još jedna česma. Kako je napolju padao sneg, a i mrak, svetla crkve su delovala toplo, pa sam onda i ušla unutra.
Franjevačka crkva
Crkva je prvobitno podignuta u XIII veku, ali je više puta u toku svoje istorije obnavljana ili dograđivana. Posebno se ističe predikaonica iz XVII veka urađena u duborezu.
Franjevačka crkva
Franjevačka crkva
Posle kraćeg zadržavanja u crkvi, izašla sam napolje i nastavila svoju prilično nasumičnu šetnju, ali sam u jednom trenutku shvatila da to baš i nije mudro. Ja Lucern ipak ne poznajem. Zato sam proverila gde sam na karti koju imam u mobilnom telefonu, a kada sam utvrdila da sam na dobrom putu ka železničkoj stanici, mogla sam potpuno da se opustim i to tako što sam svratila na jednu lepu kafu.
Kafa u Lucernu
Bez previše žurbe sam u jednom trenutku ipak izašla napolje i uputila se ka železničkoj stanici, diveći se lepoti sveže napadalog snega – čak i u urbanim uslovima. Štaviše, mislim da svetla grada još više povećavaju lepotu padavina; barem u mojim očima.
Lucern, detalj
Pre nego što sam uhvatila voz za Cirih, još sam malo prošetala po omanjem božićnom vašaru koji je bio postavljen u blizini stanice. Još nisu svi štandovi bili operativni, ali sve što je potrebno da bi bilo slikovito je bilo tu – sneg, svetla i jelke.
Lucern, detalj
Ovim sam i završila svoj obilazak Lucerna. Možda sam mogla da posetim još neka mesta u ovom gradu, ali mi vreme, i hronološko i meteorološko, to nisu olakšali, tako da će te nekakve moje potencijalne posete morati da sačekaju neku drugu priliku. Ipak, utisci su mi svakako izuzetno dobri i zadovoljna sam čitavim iskustvom.
U takvom stanju sam se ukrcala u prvi voz za Cirih, a kada sam stigla i tamo sam zatekla i ulične novogodišnje svetiljke, kao i sneg. Penjući se pokretnim stepenicama iz prostora podzemnih delova železničke stanice, prvo sam uživala u pogledu na ulicu Banhofštrase koja je poznata kao jedna od najekskluzivnijih ulica za šoping. Nikakva kupovina me nije ni najmanje zanimala, ali je ulica bila istinski elegantno ukrašena.
Cirih, detalj
Po snegu je čak i železnička stanica delovala lepše nego inače.
Cirih, detalj
Pošto sam bila veoma dobro raspoložena, odlučila sam da ne idem pravo u sobu, već sam prošetala po kraju u kojem sam imala tu sobu. To je Stari grad u Cirihu, pa sam tu takođe naišla na lokalni božićni vašar.
Cirih, detalj
Ovde su već svi štandovi radili, a najpopularniji je bio onaj na kojem se prodavalo kuvano vino. Ispred njega su bili postavljeni i natkriveni stolovi, tako da mušterije imaju gde da ostave čašu.
Cirih, detalj
Cirih, detalj
Naravno da sam i ja morala da popijem čašu vina. Međutim, ono što me je iznenadilo bilo je to da se nudilo i belo kuvano vino. To nikada ranije nisam probala, uvek sam pila crno kuvano vino, tako da sam se lako odlučila.
Cirih, detalj
Dok sam ja ispijala svoje kuvano vino, uživala sam u muzici uživo koja je dolazila sa krova-terase obližnje zgrade.
Cirih, detalj
Evo i video verzije.
Kad sam se vratila kući naravno da sam morala i sama da napravim belo kuvano vino. Mogu da prijavim da je sasvim ukusno. Uzgred, ja na isti način pravim i tradicionalno kuvano vino, a to je crno. U svakom slučaju, evo recepta za jednu osobu:
KUVANO VINO
- 200 ml vina (belog ili crnog; treba da bude slatko ili barem polu-slatko)
- 1/2 kašike šećera
- 2-3 karanfilića
- kora od pola pomorandže ili 1 mandarine
- malo cimeta
Svi se sastojci stave u šerpicu i dovedu do ključanja. Odmah se isključi šporet, a vino pusti još minut-dva da kuva. Služiti vruće ili toplo.
Domaće belo kuvano vino posluženo u šolji koju sam sama napravila
Što se tiče kuvanog vina u Cirihu, bilo mi je zanimljivo da su mi kartonsku čašu vina naplatili 2 franka više od regularne cene, ali su mi rekli i da im vratim praznu čašu. Kada sam to učinila, vratili su mi moja 2 franka. Valjda na taj način kontrolišu đubre, ali i reciklažu.
Kada sam vratila čašu i uzela svoju kauciju, krenula sam ka sobi.
Cirih, detalj
Bio je ovo jedan veoma lep i ispunjen dan, a meni je bio potreban odmor jer sam i narednog dana planirala da idem na izlet.